|
|
| < | prosinac, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sir Robert Badden Powell (London, 22. veljače 1857. - Nyeri, Kenija, 8. siječnja 1941.), osnivač skautskog pokreta
Nakon završetka školovanja pridružio se vojsci i postao časnik te se istaknuo u Burskom ratu. Vrativši se u Englesku napisao je knjigu opisujući vještine kojima je u Africi naučio svoje vojnike. Godina 1907. smatra se godinom utemeljenja skautskog (izviđačkog) pokreta jer je 1. kolovoza 1907. godine Baden-Powell organizirao pokusni kamp za 20-ak dječaka na otočiću Brownsea u Engleskoj, te je potaknut njihovim oduševljenjem napisao knjigu Scouting for Boys (Izviđaštvo za dječake). Od tada se skautizam zapanjujućom brzinom proširio cijelim svijetom i tisuće dječaka željele su pridružiti se pokretu. Godine 1910. osniva ženski skautski pokret i u potpunosti se posvećuje skautizmu, u čemu je imao podršku svoje 30 godina mlađe supruge Olave. Prvi jamboree održan je 1920. godine u Londonu i na njemu sir Robert postaje Glavni skaut svijeta te predsjednik Svjetskog skautskog pokreta, a 1930. Olave Baden-Powell predsjednicom Ženskog skautskog udruženja. Oboje su rođeni na isti dan, 22. veljače, te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način. Poznat je i pod nazivom BP Day (Be Prepared - Budi pripravan), odnosno Thinking Day.
Eto sad je došlo vrijeme da malo dam svoje mišljenje o tome zašto je lijepo bit izviđač. Izviđače je osnovao kako već znate B.I.P.I a on je napravio iz iskustva iz svojeg dijetinstva tako da je imao dijetinstvo kao svi mi. Svi ste čuli njegovu priču vjerovatno, pa zato ću preći na stvar. Izviđači puno rade sa dijecom i mladima, oni uvesljevaju dijecu, ili npr. ima neko dijete koje se voli igrat u priodi ali nesmije gdje je oduvjek htijelo recimo ići šumu, i to dijete dođe u izviđače i oni ide u šumu i prespavat će u njoju i čak će se dobro zabavit. Evo sad ću reći nekoliko stvario o logorovanju. Logorovanje ili kamp je nešto najlješe u izviđačima, tamo se ide sa drugm odredima tako da se sklapaju divna prijateljstva, spava se u šatorima usred šume i navečer se sijedi se pokraj logorske vatre, i pričaju se priče oko nje, pijevaju pijesme...a podanu istražuješ šumu, igraš neke igre, i onda se natječe se protiv drugih odreda, lijepo se zabaviš a i usto nešto lijepo . A i u izviđačima naučiš puno korisnog što će ti pomoć na logorovanju a i u stvarnom životu. A to su prva pomoć jako važno ako se netko ozlijedi na kampu ili ćak u tvom životu ti mu pružaš prvu pomoć, i ćak mu možeš spasit život. A drugo je korištenjem kompasa i signalizacije, ako se recimo izgubiš u šumi a znaš da je kamp na jugu šume i ti ćeš onda uzet kompas i pogledat gdje je jug i onda naravno poći prema jugu, a i možžep također dimnim signalima. Ili recimo plarinate i izgubio si se oni na jednoj ti na drugoj strani planina a vidi te se ti ćeš mu signalizacijom poslat poruka da si zapeo i kako si zapeo i oni će riješit situaciju. I htijeo bi još nešto reći vođi, tamo je najljepše vođe vode dijecu i uče ih dobru, kroz igru i pijesmu a najbolje je od toga kad se neki mali klinac ugleda na tebe io radi isto kao i ti i tako cijelo jato. Zato moraš biti pažljiv i dobar voađa, spreman pomoći i spreman naučit o dobrom ponašanju. Eto pokušao sam ukratko reći zašto je lijepo bit izviđač a opširnije ću reći neki drugi puta a do tada pozz......
i BUDI FIT JEL SU SKAUTI HIT
Eto ga ja sam odlučio napisat o FIPU. Pokušat ču neš reć u kretko jel se jako žurim. Eto FIPO 2008 je bio ludara, došli smo oko 11:00 i Sale nas je doovezao. Došli smo tamo i smjestili se u sobe, naši cimeru su bili iz OI PICOKI i usput ih pozz. A to su bili Ilija, Rus, i Edi. Onda nakon što smo došli ošli smo u u šećeranski dom gdje smo ručali. Za ručak smo jeli grah što je bilo fantastično s obzirom da sam bio jako glada. Nakon toga smo imali radionicu mi smo odabrali radionicu sa spužvom bobom. A kasnije smo smišljali ime za patrolu a dobili smo je nazvali smo je Casper. A prije otga sto sam zaboravio reć ja sam imao čast nosit FiPO-sku zastavu. I da nastavm dalje, nakon objeda smo imali radionice i odmor, a onda je krenuo glavni dio. Počeo je program a ja sam se toliko uplašio da sam zaboravio pijesmu i mora sam je puno puta ponavljat. A program je bio fantastičan sa puno pijesama a najviše su mi se dojmile neke mlade pjevačice ja mislim moje godište koje su pijevalo ptpuno istim glasom kao prave pijevačice i zapamtio sma jedno ime a to je bila Tena. I kad je došao red na nas otišli smo na stage i počeli pijevat ja sam toliko bio nervozan da sam moramo čitat pijesmu sa papira. Nakon toga imali smo večeru a večera je bila 0. A onda nas je počeo zabavljat glazbeni sastav ITD iz Osijeka, koji su svirali bez prestanka od 21:30 -24:00 i svaka ima čast. U svoje smo sobe došli oko ponoć, i svi su pozaspali ali ja nisam mogao pa sam kartao cijelu noć sa cimerom Uno. I tako sam zaspo okko 3 sata, a dizali smo se u 6:30. Ali što je bila najveća for ujutro svi Wc-ei su bili zauzetu tj. bio je samojedan za nas 200. Onda smo otišli i Beli Manastir ja sam putem spavao u busu jel sma bio jako umoran. Kad smo došli u BM išli smo na neku predstavu gdje su plesali glumili i svirali, hrvati, srbi i cigani ( romi). Bilo je dobro nakon toga smo otišli na bazene na ručak, a ručak je bio fenomenalan za razliku od večere i doručka. Nakon toga došli smo ispred vojarne gdje smo spavali i ispred nj je bio prak a u tom parku smo završili FIPO festival. Na FIPU mi je bilo fenomenalno i nezaboravno samo da nas je bilo više. I Casper je bilo privremeno ime jel su to cure izglasale, a ja bio jedini muško. Pa zato ćemo na sljedećem sastanku odabrat konačno ime i to ću ime objavit. A i za kraj:
IZVIĐAČI SU ZAKON! ili BUDI FIT JER SKAUTI SU HIT
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Pošto je naša udruga protiv loših stvari i pokušava dijecu kroz igu navest na dobar put, pa sam ja odlučio napisat nešto o lošim i dobrim putovima i o jednoj riječi koja je jako loša riječi " faca". Riječ faca znači najlošije ubiti faca je u našem dobu najbolja osoba. Evo baš zato ja imam neku priču o " faci ". Svako se bar u društvu se susreo da su mu ponudili cigare ili alkohol i da proba. I ako neproba nešto nebi bio faca i bio bi izbačen iz društva višeg koje su svi "face". A jeli lijepo vidit 13 godišnjaka da drži cigaru i pivo, ne naravno nije ali oni su face jer to konzumiraju, ali oni su krenuli lošeim putem izabrali su smrt jer su odabrali alkohol i cigaret. A oni koji su izabralii ne alkoholu i cigaretam izabrali su put život. Oni koji su izabrali zdravi život oni su srtni, zadovoljni, vedri, i imaju više prijatelj, ali oni koji su izabrali smrt oni imaju puno zdrastvenih problema (ciroza jetre, rak pluća ii dišnih puteva, glavobolje kašalj ali čak i smrt može ustupit) i loše su stalno volje ako nemaj alkohol ili cigaret i zbog toga su često problematični i agresivni. Ali još da nešto kažem o pušenju najboljeje izbjegavat loše društvo (ono koje puši pije) jer pasivni pušaći su pušaći koji nepuše nego udisaju dim od cigarete ( u kafićima, klubovima) i oni imaju istu šansku da obole kao pušači. Zato uvjek se treba klonit društa koje pije i puši jer te to može navuć na loši put. I ako ti neko ponudi cigaretu ili alkohol ili nedaj bože drogu ( droga najopasnije od svega) nemoj prihvat i otiđi jer ti on nije prijatelj, a i prijatlje koje misliš da su ti prijatelji a ponude ti alkhol, cigar ili drogu nije ti prijatelj. I kako moja baka kaže: " kloni se lošeg društva jer ćeš se navuć na loš put u životu, i bolje uzmi knjigu i oči nego se druži s takvim prijateljima ". I to je sve, i nadam se da ćete razmislit o onima koji su face i koje su posljedice face, i koji su ti pravi prijatleji. I to bi bilo sve.
Kao što sam već rekao naša je udruga katolička. Prije svakog sastanka se pomolimo i po završetku sastanka. A i naši izviđači također čitaju na nedjeljnoj misi, i to vođe pa bi i bio red namene da čitam pošto sam sljedeće godine vođač. I tako moja priča počinje. Ja sam već na sastanicama govorio da ću čitat ali nisam imao samo preveliku tremu. A onda sam prošlog sastanka odlučijo da ću čitat, poslije sastanka išao sam navećer na misu sa Nikolinom ona me uvjeravala da će bit dobro, i da se nesekiram. i došli smo u crkvu ona mi je dala teksta ali nije znala koji ću čitat pa mi je dala da ponavljam dva teksta koja je mislila da ću čitat, i nakraju dobro je odabrala. I ja sam se otišao spremitu haljinu. I došao je velečasni i naklonli smo se i otišli smo. Mene je sve vrijeme srce jako kucalo i mislio sam da će mi iskočit koliko je jako kucalo. I jako se pojačalo kad sam sve bliži bio čitanju, bio sam u strah. I došao je taj tren ja sam se ustao otišao do ambola i krenu čitat noge su mi se jako tresle i ruke drhtale, ali čitao sma be greške i bivo sma sve smirenij dok nisam pročitao. Kad sam pročitao sjeo sam na stolicu i odahnu i sam sebi reko "uspio sam". Prijatelj do mene j ee rekao da sam dobor čitao i da su mi ruke vibrirale od treme. I kasnije je sve prošli, i ja sam promilsio što mi je rekla Nikolina, rekla je da se nemam čega bojat da je to lagano i imala je u pravu, i ja ću je bit zahvalan, da nije bilo nje ja nebi nikad čitao. A kasnije mi je Velečasni mi je rekao da sam izvrsno čitao i da nije zano da tako čitamo, ate riječi su mi podigli samopouzdanje i otvorile novi put do postanaka vođe. A za sve to mogu zahvalit Nikolini i UKIJ-u. Hvala vam!
Moje drugo natjecanje je bilo Kriško Orijentacisko Takmičenje (KOT).
Ta godina je bila moja prva godina ja sam te godine samo naučio čvorove i takvog us me poslali na natjecanje. Nas je bilo 6 izviđača, i jedan vođa Matej,
a to mi je natjecanje bilo zauvjek u sijećanju, a sada počujte tu priču. Čim smo došli na natjecanje več smo izgubi 3 boda jer nismo imali zdrastvene i SIH iskanice. Tako da nam je natjecanje krenulo s -3 boda i trebali smo to nadoknadit, Odma ukutro poslije doručka samo se spremili i krenuli ali nismo mogli ići odma u šumu pa samo taj dio obradili u prostorijama. Prvo što smo radili bili su čvorovi ja sam savršeno nauči, i mene su pitali jer ću odvezivati i zavezivat čvorove ja sam rekao zavezivat ali to nije dobro prošlo, došao sam ja na red i napravio sam sve čvorove ali na jednom sam zape... na mrtvom čvoru sudac mi je uvjek pokazivoa da nevalja i tako tu nismo ništa dobili jer sam jedini ostao i to 3:30. Sljedeći dio natjecanja išli smo busom u šumu, tmao u šumi smo dobili lanch paket i krenuli smo u šumu. U šumi su bila 3 puta jedan ravno tj. gore uspinanje, jedan lijevo a jedan desno, ja sam imao instikt da trebamo ravno ali naravno vođa naše ekipe se nije složio sa menom pa samo otiši ljive tj. u močvari gdje su svi išli i svi zaglavili. I nisam spomenui mi smo skorz zadnji krenuli. I kad smo se vraćali išli smo mojim instiktom i pravo smo došli. Nakon sat hodanja došli smo do jedne šume di se pola ekipa izgubila, a mi smo jjoš bili u vodstvu sat i pol tako da se nismo baš izgubili. E onda smo došli do postaje gdje su se signalizirale zastavice, ta mo se odmorili malo i zalogajili i nisam opet napomenuo mi smo imali kartu ali nitko se nije koristio njome. E kad smo krenuli dalje ostala su dva puta jedan ravno gdje je bila neka rijeka i malo neprohodnog puta, i drugi gdje je bil velika udubina i u toj udubini je bio potok. E opet je moj instikt odveo do potoka a ja sam vidio preko neke kuče i tako samskužio da se staza nastavlja tako i da pređemo potok ja sam nabacao drva, zemlje granja i tako sam napravio privremene kratkotrajni most na koje smo prešli. I nakon 20 minuta hodanja došli smo do 3 postaje ali 3 postaja se već zatvarala jel nitko nije našao put nego smo samo mi i na kraju za nama su došli i ostatak i natjecanje se nastavilo.I nako te postaje krenuli smo dalje i prešli smo neku močvaru i našli se u nekom nepoznatom selo a kad smo prolazili selom ja sam vidio da se prodaj eneka vikendicai ja sma nazvo broj koji je pisao, i taj čovjek se javio i rekao da prodaje tu vikendicu u selu Mustafina Klada. Nakon toga smo piešačili 3 sta do zadnje postaje tj, prve pomoči tu smo postaju lagano riješili jer je Mate bio ekspert za prvu pomoć. I tako smo još 30 minuta stigli do posljednjeg cilja. Stigli smo prvi, a ostali su bili iza nas 2 sata. Ali kad su svi došli javili su nam da se ekipa SNORKS izgubila, a nakon 15 minuta javili su nam da su ih našli. U tom cilju posljednjem odredištu smo bili nekih pola sata dok po nas nije dišao bus koji nas je odveo u naše dom.
Taman mrtvi umorni stigli u prostorije i legli, i nako 15 minuta dođe jedan vođa i donese jednog dečka sa hitne koji si je razrezao ruku, i onda smo sat vremena pričali i zaspali.I tako do polsjedng dana natjecanja gdje smo radili šatore i to. I oko podne smo saznali rezultate ..... bili smo 11 od njih 20. I mi smo sretno i zadovoljno otišli doma.... i čiča miča gotova je priča
Ja sam Marko Benčić rođen 15. svibnja 1994. Ja sam već u izviđačima 2 godine, moja udruga se zvoe UKIJ što znači Udruga Katoličkih Izviđača Jarmina. UKIJ je jedina udruga u Hrvatskoj koja nosi nazvi Katoličkih.
Ja sam inače prvu godinu odkad sam postao izviđač išao na svoje prvo natjecanjeu Krapinu, ali to natjecanje u Krapini ujedno je i bilo moje prvo putovanje s skautima, i moje najuspješnije natjecanj ej e bilo Kriško orijentacijsko natjecanje u Kružu.. Na natjecanje 12 redarstvenika u Vinkovcima gdje je bio organizator moj prof. Smail Hibljeić nisam bio jer nam je fali član (imali smo 2 ekipe) a onda je bio i festival FIP tu nisma išao na žalost ( zbog školskih obaveza). I ja ću postat vođa sljedeće godine u rujnu ali do tada ja moram se iskazat kao vođa, prihvaćat zadatke koje mi postavljaju moje vođe i učit za vođu ( čvorove, morsovu, signalizacij, prva pomoć, orijentacija) a i bit će kampovi obuke. Vođa nije lako bit jer tu reba imat puno odgovornsti za dijecu (poletarce), aza ove starije netreba se toliko brinut, jer oni su stariji i pametniji. Ja sad lagano počinjem dolazit na sastanke vođa, i moram se dokazat i bit uspješan na svim natjecanjim na koja idem, jel put do vođe nije lagan tu muraš bit: odgovoran, ozbiljan, mudar, snalažljiv,pomagat i najviše biti uzor mladom izviđaču. I dijeca trebaju učit korz glazbu i igru a to kod izviđača ima uvjek...
